Emocionalna inteligencija kao skriveni sastojak sjajnog rada

Moderan način poslovanja zahtijeva da zaposleni sve više budu psiholozi te emotivno inteligentni ljudi koji posjeduju umijeće vladanja sobom i uspješnog komuniciranja sa drugima. Istraživanja pokazuju da osnovni uzrok neuspjeha zaposlenih, a tako i organizacija, leži u nedostatku njihove emocionalne kompetentnosti, odnosno u njihovoj nesposobnosti da se uspješno nose s promjenama i poteškoćama, u uspostavi funkcionalnih veza s drugima, kao i da budu konstruktivni članovi timova. Sve više tvrtki počinje shvaćati da je poticanje vještina emocionalne inteligencije ključna sastavnica uspjeha, odnosno emocionalna inteligencija je glavni sastojak za konkurentnost tvrtke. Usavršavanje poduzeća i tehnološki napredak više nisu dovoljni, budući da se organizacije više ne natječu samo svojim proizvodima, nego i načinom kako upotrebljavaju sposobnosti svojih zaposlenika. Unutarnje kvalitete, kao što su primjerice ustrajnost, inicijativa, optimizam i prilagodljivosti, vrednuju se više nego prije, a novi izazovi zahtijevaju nove talente.

Globalizacije radne snage daje posebno mjesto emocionalnoj inteligenciji te sve više radne snage u svijetu počinju činiti stručni radnici čija je radna stručnost usko specijalizirana te njihova produktivnost ovisi o tome kako se njihov rad koordinira s preostalim dijelom ljudi koji čine organizaciju, to pokazuje kako pojedinac više ne radi sam, već radna jedinica postaje tim u kojoj svaki pojedinac ima svoju ulogu. Kako bi pojedinci što uspješnije odigravali svoju ulogu, potreban im je skup vještina koje ljudima pomažu da postignu sklad, odnosno vještine emocionalne inteligencije. U današnjoj poslovnoj klimi, nije važna inteligencija, već kompetencija, odnosno sposobnost koja daje jasnu ekonomsku vrijednost naporima čovjeka na poslu. Kvocijent inteligencije i stručnost, kao temeljne kompetencije, potrebne su samo da bi se ušlo u polje zanimanja, ali vještine emocionalne inteligencije važnije su za nenadmašan rad. Bez obzira koliki je naš kvocijent inteligencije, ono što će nas učiniti dovoljno dobrima za određeni posao jest stručnost kao cjelokupni zbroj naših specijaliziranih informacija i praktičnih vještina, odnosno stručnost predstavlja udruženost zdrava razuma, specijaliziranih znanja i umijeća koja prikupljamo kako bismo obavili neki posao. Umijeća emocionalne inteligencije sinergijski su vezana sa spoznajama, a vrhunski radnici imaju jedna i druga. Kako je već navedeno, emocionalna kompetencija je dvostruko važnija od čistih kognitivnih sposobnosti za najbolji rad na svim poslovima, no za uspjeh na najvišim razinima, primjerice na rukovodećim položajima, potrebna je uglavnom samo bolja emocionalna kompetencija, odnosno važnost emocionalne inteligencije raste kako se ljudi uspinju po hijerarhijskoj ljestvici u organizaciji. Pa tako, najbolji menadžeri te direktori uravnotežavaju svoje težnje, ambicije i agresivnost sa samokontrolom, stavljajući svoje osobne potrebe u službu ciljeva organizacije, a nerijetko imamo primjer kako posao menadžera dobiva upravo kandidat s nižim kvocijentom inteligencije, a višom emocionalnom inteligencijom, od ostalih kandidata.

Emocionalna inteligencija nije samo dodatak kognitivnim sposobnostima, nego ih ona umnaža te se s pravom može tvrditi da je ona skriveni sastojak sjajnog rada, budući da živimo u vremenu kada naši izgledi za budućnost sve više ovise o tome kako vladamo sobom i kako upravljamo svojim odnosima. Danas svi moramo biti nenadmašni radnici, ako želimo uspjeti u poslu, jer radno mjesto novog doba zahtijeva prilagodljivost, timski rad i uslužnost prema klijentima, a za to su nam potrebne vještine emocionalne inteligencije koje postaju sve značajnije za uspješnost u svim zanimanjima, i to svagdje u svijetu.


Do tipkanja! :)