Što je emocionalna inteligencija?

Koncept emocionalne inteligencije pojavio se u devedesetim godinama 20. stoljeća kada su Peter Salovey i John Mayer iznijeli prvu definiciju emocionalne inteligencije. Oni su također 1990. godine skovali i naziv emocionalna inteligencija, čiji je prvotni naziv bio karakter. Pojava emocionalne inteligencije od samog svoj začetka izazvala je popriličan broj kontroverzi u znanstvenoj javnosti, budući da se u njoj spajaju dva gotovo isključiva psihologijska pojma - emocije i inteligencija jer su emocije okarakterizirane kao nešto što onemogućuje racionalno razmišljanje te otežava kvalitetan rad. Tek nakon što su provedena brojna istraživanja, koja su dokazala kako emocije, ako se njima pravilno upravlja, mogu čak i pospješiti racionalno razmišljanje te omogućiti ispravno donošenje odluka kao i usmjeriti pojedinca na odgovarajuće ponašanje, pojavilo se zanimanje za koncept emocionalne inteligencije, posebice u području menadžmenta. Ipak, pojam emocionalna inteligencija postaje najpopularniji izlaskom knjige „Emocionalna inteligencija“ autora Daniela Golemana gdje autor aktualizira i širi koncept socijalne inteligencije koji je nastao krajem devedesetih godina 20. stoljeća.

No, koje je uopće značenje toga pojma, odnosno koncepta ili koju on ulogu ima u životu običnog čovjeka? Definicija kaže kako emocionalna inteligencija uključuje sposobnost brzog zapažanja, procjene te izražavanja emocija, sposobnost uviđanja i generiranja osjećaja koji olakšavaju mišljenje, sposobnost razumijevanja emocija i znanje o emocijama te sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije kako emocionalnog tako i intelektualnog razvoja. „No, emocionalna inteligencija se može definirati i kao sposobnost pojedinca da se, koristeći ne samo racionalne već i emocionalne intelektualne vještine, snalazi u novonastalim situacijama, uključujući sljedeće emocionalne intelektualne vještine: poznavanje samog sebe, upravljanje vlastitim emocijama, samomotiviranje, prepoznavanje tuđih emocija i upravljanje tuđim emocijama.“ (prema Bahtijarević – Šiber, Š., Sikavica, P.: Leksikon menadžmenta,  Masmedia,  Zagreb, 2001.)

   Sve emocije koje posjedujemo su zapravo impulsi koji nas navode na određeno djelovanje, odnosno emocije su naši trenutačni planovi za suočavanje sa životnim okolnostima, što pokazuje i sama riječ emocija koja dolazi od latinskog glagola motere koji znači kretati se te prefiksa e koji označava odmicanje, pa iz toga možemo zaključiti kako svaka emocija podrazumijeva sklonost djelovanju. Emocije određuju granice naših sposobnost, potiču nas da se koristimo urođenim mentalnim darom o čijem korištenju ovisi kako ćemo proći u životu, tako nas primjerice motiviraju u nečemu što činimo, a taj nas osjećaj vodi do uspjeha. Prema tome emocionalnu inteligenciju možemo smatrati vrhunskim oblikom nadarenosti, odnosno vještinom, koja ima izrazit utjecaj na sve druge sposobnosti, bilo da im potpomaže ili u krajnjem slučaju smeta.

Svakako možete iznijeti svoje mišljenje o tome smatrate li emocionalnu inteligenciju oblikom nadarenosti ili nečim što vas sputava.

Do tipkanja! :)